Dehidracija je gubitak vode iz tijela, često uzrokovan povraćanjem i/ili dijarejom. Dehidracija nastaje kada tijelo izgubi više vode nego što unese, uključujući i elektrolite poput natrija, kalija, hlorida i bikarbonata, koji su ključni za životne funkcije. Simptomi uključuju: žeđ, smanjenu aktivnost, suha usta/usne i smanjeno mokrenje. Teška dehidracija može biti životno opasna. Liječenje uključuje nadoknadu tekućine i elektrolita oralno ili, u težim slučajevima, intravenozno.
Uzroci dehidracije kod djece
Uzroci dehidracije kod djece obično uključuju prekomjerni gubitak tekućine, na primjer zbog povraćanja i/ili proljeva. Manje čest uzrok dehidracije može biti nedovoljan unos tekućine, što se može dogoditi tokom uobičajenih oboljenja kod djece ili kada novorođenče ima problema s dojenjem. Međutim, svaki slučaj povraćanja ili proljeva nužno ne uzrokuje dehidraciju.
Simptomi dehidracije kod djece
Dojenčad koja su dehidrirana, trebaju hitnu medicinsku pomoć ako imaju upalo meko mjesto na glavi (fontanelu), ako su im oči upale, ako nemaju suza kada plaču, ako su im usta suha, ako malo mokre, te ako su pospani i letargični. Blaga dehidracija obično uzrokuje suha usta i usne te povećanu žeđ, a djeca rjeđe mokre. Umjerena dehidracija čini djecu manje interaktivnom. Teška dehidracija može biti smrtonosna i zahtijeva hitnu medicinsku intervenciju. Ako posumnjate da je dijete dehidrirano, odmah zatražite ljekarsku pomoć.
Dijagnoza dehidracije kod djece
Dijagnoza dehidracije kod djece uključuje pregled kod ljekara koji može uključiti krvne i urinske testove. Ljekar procjenjuje da li je došlo do dehidracije i o kom stepenu dehidracije se radi. Za umjereno ili teško dehidriranu djecu obavljaju se testovi za određivanje nivoa elektrolita u tijelu, stepena dehidracije i potrebne količine zamjene tekućine.
Liječenje dehidracije kod djece
Dehidracija se tretira tekućinama koje sadrže elektrolite, kao što su natrijum i hlorid. Ako je dehidracija blaga, tekućine se obično daju oralno. Kod dehidracije, preporučuje se davati male, česte gutljaje tekućine svakih 10 minuta. Kod teških slučajeva dehidracije neophodna je hospitalizacija i pomno praćenje stanja djeteta. Bebe, koje su u riziku od nastanka dehidracije (dijareja, povraćanje i povišena tjelesna temperatura), treba da uzimaju dovoljno tekućine, idealno je majčino mlijeko. Može im se dati i oralni rehidrirajući rastvor (O.R.S.), koji je odobren za korištenje kod djece tog uzrasta. Starija djeca mogu piti bistre supe, razrijeđene sokove ili žele i oralni rehidrirajući rastvor (O.R.S). Nerazrijeđeni sokovi ili sportska pića nisu preporučljivi za tretiranje dehidracije zbog niskog sadržaja soli ili visokog sadržaja šećera.
Reference:
Christopher P. Raab, MD, Sidney Kimmel Medical College at Thomas Jefferson Universityhttps://www.msdmanuals.com/home/children-s-health-issues/miscellaneous-disorders-in-infants-and-young-children/dehydration-in-children
Posljednje odobreno Uputstvo za pacijenta, Zentiva O.R.S.
